Uvijek sam bila "dobra djevojčica"
Od malih nogu naučena sam da je dobar osjećaj jednak tome da drugi budu zadovoljni mnom. Hvale li me nastavnica, roditelji, prijatelji — ja sam sretna. Kritiziraju li me, čak i u malim stvarima — srušim se iznutra. Mnoge žene prepoznaju ovaj osjećaj. Nije to slabost, to je naučeno ponašanje. I naučeno se može odnaučiti.
Tačka pucanja
Imala sam trideset i pet godina kada sam shvatila da ne znam šta ja sama volim. Na pitanje "šta bi ti htjela?" — zastanila bih. Pitala se šta bi taj drugi htio da ja htjednem. Odabrala bih restoran koji mislim da će se svidjeti drugima. Odabrala bih frizuru koja neće "šokirati". Počela bih rečenicu, pa je prekinula ako vidim mrštenje na nečijem licu.
Jednog jutra, dok sam stajala ispred ogledala i oblačila se u boje koje ne volim jer su "pristojne", nešto se promijenilo. Upitala sam se: Ko je ovo?
Ono što sam morala prihvatiti
Traženje odobrenja nije pokornost — to je oblik kontrole. Ako ja pobijeđujem svakog da me voli, ja sam ta koja drži konce. Misao je to bila neugodna, ali oslobađajuća. Nisam bila žrtva tuđih očekivanja. Ja sam ih sama stvarala i hranila.
Morala sam prihvatiti i ovo: ne mogu biti svačija omiljena osoba. I to je sasvim u redu.
Koraci koji su mi pomogli
Vođenje dnevnika bez cenzure
Počela sam svako jutro pisati tri stranice — bilo šta što mi dođe na pamet, bez uređivanja. Taj prostor u kome me niko ne čita bio je jedino mjesto gdje sam bila iskreno ja. Polako, taj glas iz dnevnika počeo se probijati i u stvarni život.
Vježba "ne" bez objašnjenja
Svaki tjedan sam odabrala jednu situaciju u kojoj bih rekla "ne" — bez dugih objašnjenja, bez izvinjenja. "Ne, ne mogu." To je bila kompletna rečenica. Prvih nekoliko puta bila sam fizički uznemirena. Sa vremenom postalo je lakše.
Terapija
Ne sramim se reći — terapija je bila presudna. Ne jer sam "bila luda", nego jer sam trebala prostor da razumijem odakle dolazi ova potreba za odobravanjem. Pronašle smo njene korijene duboko u djetinjstvu, u poruci da ljubav mora biti zaslužena.
Šta se promijenilo
Promijenila sam boju zidova u stanu u narandžastu, mada su svi govorili da je "previše". Rezala sam kontakt s osobama koje su me stalno kritizirale. Prihvatila posao koji mi je odgovarao, umjesto onog "prestižnijeg" kojeg je mama preferirala.
Izgubila sam neke odnose. Dobila sam sebe.
Poruka za kraj
Ako se prepoznaješ u ovim riječima — znaš da nisi sama. Ovaj put nije brz i nije lak. Ali svaki mali korak prema sebi vrijedi više od cijelog života koji si živjela za tuđe odobravanje. Ti zaslužuješ biti svoja omiljena osoba.